SVETISLAV BASARA

FAMOZNO: ČO­V­EK UJ­EO KADIJU

Foto: Kurir
Kao što je općepoznato, većina vesti u novinčinama serbskim spada u kategoriju recikliranih i dodatnom patetikom dramoserizovanih vesti tipa „pas ujeo čoveka“. Tek tu nedavno se, za promenu, iznebuha pojavila vest tipa „čovek ujeo psa“.

Vest je glasila: „Kusturica podržao studente, udario na Vučića“. Razorna, da tako kažem, snaga vesti bila je pojačana činjenicom da se pojavila u mediju specijalizovanom za vesti tipa „čovek ujeo psa“, na Sputnjiku, ruskom državnom televizoru na radu u Srbiji, u emisiji epskog imena „Kadija te tuži, kadija ti sudi“.

Čuvši tu blagu vest nije mi bilo druge nego da se odam istraživačkom novinarstvu. Prvo što sam otkrio u istrazi bilo je da je vest o Kustinom davanju podrške studentima momentalno izazvala vesti tipa „pas ujeo čoveka“. Vest je stigla iz uprave Kustine Andrićeve zadužbine, Andrićgrada, koja se - doduše biranim rečima - „ogradila“ od profesorovih stavova. („Ograđivanje“ je, inače, stari srpski zanat, kome ćemo posveti jednu subotu, dan za kulturu.)

„Naime, stav umjetnika Kusturice“, piše v soobščeniju, „ne doprinosi onome što je sad najpotrebnije srpskom narodu, a to su jedinstvo i sabornost oko politika predsjednika Srpske i Srbije Milorada Dodika i Aleksandra Vučića.“ Ko biva... Nemaju oni ništa s profesorovim umjetničkim izjavama. I sve tako nešto.

Koliko sam iz druge ruke - nisam gledao „kadiju koji i tuži i sudi“ - uspeo da dokonam, povod za „udar“ na Vučića bio je podizanje Kusturičinog preuranjenog nadgrobnog e-spomenika od strane nekog fantomskog pogrebnika, na kome je kao godina profesorove smrti bila upisana 2027.

Kusta se (s pravom) zapitao „kako je moguće da u državi u kojoj živi prave nadgrobni spomenik prije nego što je umro i kako je moguće da se javno tužilaštvo time nije bavilo, dodajući da je sve to bila reakcija na njegovo protivljenje eksploataciji litijuma, koju i dalje smatra izuzetno štetnom za Srbiju“.

Dok čekamo odgovor nadležnih, pogledajmo kakve je još profesor imao zamjerke. Sledeći „udar“ na Visoko Mesto bila je optužba da je Vučić odgovoran za „potpuni poraz nacionalne inteligencije“. Pretpostavljam, siguran sam u stvari, da je profesor mislio „nacionalističke“. Ako je tako mislio - a držim da jeste - optužba nije na mestu.

Pre svega, ne pamtim vreme kad je „nacionalnoj inteligenciji“ - koja je sama po sebi poraz - bolje išlo i vreme u kome je bila glasnija i sveprisutnija. Koliko sam mogao da razaberem, Kusturica optužuje Vučića da nije dovoljno „desan“ i da „istinsku desnicu“ optužuje za „izraziti fašizam“ i „desni ekstremizam“, a onda zaključuje da su „u Srbiji između partizana i četnika pobijedili partizani koji su nekada bili četnici“.

Ne znam zašto se uprava Andrićgrada „ogradila“. Ako ja dobro čitam, a mislim da sam dobar čitalac, ispada da Kusta udara na Vučića zato što nije onoliko Vučić koliko Kusta (i poražena nacionalna inteligencija) očekuju od njega i da prednost daje partizanima, a ne četnicima. Slab je Kusturica realpolitičar. Još je slabiji poznavalac Visokog Mesta. Vučić, naime, nikad nema dilemu. Kad treba izabrati između partizana i četnika, on uvek izabere sebe.